Teorijska izvedivost sekundarnog zavarivanja
Sekundarno zavarivanje je tehnički izvedivo kada elektrofuzijski spojevi PE cijevi propuštaju, ali zahtijeva specifične uvjete. Prvo, potrebno je potvrditi nalazi li se curenje unutar izvornog područja zavara. Ako se radi o mehaničkom oštećenju izvan zone-zahvaćene toplinom, zavarivanje nije prikladno. Površina zavara mora se temeljito očistiti kako bi se uklonili oksidni slojevi i onečišćenja, a gubitak debljine stijenke cijevi ne smije biti veći od 10%. Kontrola temperature je ključna; sekundarno zagrijavanje treba biti 10-15 stupnjeva niže od početne temperature zavarivanja kako bi se izbjegla degradacija materijala.
Tri glavna izazova u praksi
Promjene u performansama materijala: Početno zavarivanje mijenja molekularnu strukturu, a sekundarno zagrijavanje može dovesti do lokalizirane karbonizacije.
Pouzdanost brtvljenja: Postojeće oznake zavara mogu utjecati na putanju protoka novog materijala za zavarivanje.
Kompatibilnost opreme: Potreban je stroj za zavarivanje s preciznom kontrolom temperature; obična oprema nije dovoljna.
Bolja alternativna rješenja
Preporuča se odustati od zavarivanja u sljedećim situacijama: na površini cijevi pojavljuju se očite pukotine starenja; neusklađenost spojeva prelazi 5% promjera cijevi; mjesto curenja nalazi se u korijenu utičnice. Razmislite o korištenju specijaliziranog kita za popravak ili o zamjeni cijelog zgloba. Za tlačne cjevovode preporučuje se izravna zamjena spojeva kako bi se osiguralo dugo-brtvljenje.
